Ovo su neke stvari koje za nas mogu nekad biti dosta bitne u zavisnosti sta zelimo da dobijemo kao rezultat parenja, tj. dali hocemo u gnezdu visak zenki ili muzjaka i na koga hocemo da mladi lice.
Verujem da ovo zna svaki odgaivac ali ajde da cisto naomenem sta dobijamo kao rezultat:
-Sparivanjem mladog muzjaka sa starom zenkom dobija se vise muskih nego zenskih ptica, koji imaju odlike oca.
-Sparivanjem odraslog muzjaka sa odraslom zenkom dobijaju se ptici oba pola, koji imaju odlike oba roditelja.
-Sparivanjem starog muzjaka sa mladom zenkom dobija se vise zenskih nego muskih ptica, koji imaju odlike majke.
-Sparivanjem dva mlada primerka dobijaju se pticioba pola, koji lice na svoje babe i dede (roditelje oba svoja roditelja).

Pozdrav Danijele

Procitao sam ovu teoriju vise puta i nije mi jasno na osnovu cega su dosli do ovog zakljucka ?
Godisnje izlezam 150 mladih kanarinaca .Dosta dugo sam u ovom hobiju.Imam u priplodu muzjake stare po 9 ,10 godina ,zenki ima starih po 5 godina .
Parim stare muzjake sa mladim zenkama i obratno i VJERUJ da ova teorija nije osnovana .Desi se da od starog muzjaka sa mladom zenkom dobijem vise muzjaka a nekad vise zenki .

Bas tako, u principu nema logike ni genetske predispozicije za ovakvu teoriju

Moje iskustvo takodje govori da nema veze pol mladih sa staroscu roditelja, ovo sam pratio belezeci dok sam odgajo malinoe aktivno oko desetak godina po stotinak mladih godisnje, nema pravila za pol mladunaca.

U ovoj teoriji prvo ne vidim nikakvu logiku(i ja sam je dosta puta procitao u literaturi),a i u praksi mi se pokazala netacna(tj da nema bas nikavih pravili koja se u njoj navode)!

slazem se sa srdjanom

Ovo je samo nagadjanje, teorija ne moze biti nikako............

Pozdrav

...Stvaranje vrhunskog jata kanarinaca je posao koi zahtijeva puno znanja i vremena...



Jedini ispravni put stvaranja „šampionskog“ jata je parenje u krvnom srotstvu...

Iako se Među uzgajivačima uvijek nekako govori kako se nesmije pariti brata i sestru, kako treba svake godine ubaciti svježu krv, kako je najbolje nabaviti mužjaka od jednog a ženku od drugog uzgajivaća i još sličnih...hm hm pa ajmo reč - poluistina... Parenje u krvnom srotstvu se koristi kod selekcionog uzgoja svih vrsta životinja pa tako i kod kanarinaca.

Postoji izreka da se od dvije vrhunske ptice ne dobijaju vrhunske ptice...to je apsolutno točno SAMO ako su te ptice došle iz jata gdje se ne primjenjuje parenje u krvnom srotstvu...u tom slučaju bog dragi zna koje osobine one nose i koja če se svojstva ispoljiti na mladima. Jednako tako govori se kako je moguće da iz kombinacije dvije loše ptice izadje jedan vrhunski šampion, sve je to istina, ali to je sve lutrija i radi se o malim vjerojatnostima i postocima...prave uzgajivače koji teže ka poboljšanju svog jata taj sitni postotak ne treba zanimati. Uzgajivači koji su godinama u svijetskom vrhu uzgoja, sa pojedinom (ili više njih) vrstom (ne moraju nužno biti kanarinci u pitanju – pogledajte uzgajivače konja, pasa, mačaka itd itd), budite sigurni da primjenjuju parenje u krvnom srodstvu – može neko složiti i 500 parova mala je vjerojatnost da če 10 godina za redom slučajno baš on dobiti najbolje ptice na svijetu, a di su svi ostali milioni uzgajivača i zaljubljenika koji godinama drže ptice a nikad kvalitete od njih – (mislim na konstantnu kvalitetu – iz godine u godinu – napredak u uzgoju). Koliko npr. Talijani ili Belgijanci imaju uzgajivača a pogledajte malo kataloge sa svjetskih izložbi i uvijek čete na pobjedničkom postolju vidjeti ista imena. Istina je da Više parova daje veče šanse u parenju u krvnom srodstvu više parova znači rigoroznija selekcija, brži put ka zacrtanom cilju, dok kod uzgajivača koi ne provode selektivno parenje u krvnom srodstvu, više parova jednako je ukoliko povučemo paralelu sa igračima LOTA – veči broj uplaćenih listića.

Jedino rekao bih surova selekcija kako u fenotipu tako i u genotipu stvara kvalitetno jato, i najmanji nedostaci ako ih guramo dalje u uzgoju ispoljiti če se nakon par godina kao problem. Osim što ptice moraju pokazivati najbolje moguče karakteristike u fenotipu, – moraju apsolutno zadovoljavati i u pogledu plodnosti, hranjenja mladih, ležanju na jajima, otpornosti na bolesti, broju othranjenih mladih i sličnim stvarima. Nije nam cilj dobiti za 5-6 godina jato od 20-30 parova od kojeg čemo dobiti jedva jedvice 40 mladih koi če biti kvalitetni u pogledu fenotipa medjutim jako loši u svemu ostalome. Iz dalje reprodukcije izbacuju se sve ženke koje ne leže na jajima, koje ne hrane mlade, koje čupaju mlade, koje pokazuju bilo kakve znakove slabosti, koje imaju problema sa mladima...svi mužjaci koji su skloni razbijanju gnjezda, koji su slabo plodni, koi ne hrane mlade, koji tuku ženku, koji su skloni pretjeranom debljanju...da ne nabrajam, vjerujem da ste dobili sliku o čemu pričam...jedino ukoliko godinama pedantno bez milosti iz jata izbacujemo ptice sa takvim ponašanjem i ostavljamo samo dobre roditelje s kojima nema problema tijekom uzgoja, na dobrom smo putu da osim kvalitetnih (po fenotipu) ptica, imamo i jake, zdrave i plodne ptice u svom jatu. A to nam je kao uzgajivačima i cilj.

Šta je u stvari cilj takvog parenja –bukvalno rečeno: izbaciti iz svog jata neželjene osobine a ostaviti samo željene osobine...to naravno nemožemo ako svake godine u svoje jato ubacujemo novu pticu sa novim genetskim kodom, o kojoj ne znamo ništa...pa makar ona bila po fenotipu vrhunska. Dovoljno je da nam u jato ubaci npr. Izbacivanje mladih iz gnijezda kad ih prstenujemo...neko če reči pa to i nije neki problem, ali mi neznamo koja če svojstva unijeti ptica sa strane...i dok ih mi detektiramo več su se duboko uvukla u jato ...pričao sam sa ljudima (puuuno iskusnijim uzgajivačima od mene) koji su u samo 2 godine ubacivanjem ptica sa strane, uspijeli uništiti posao od 10 ak godina, i od vrhunskog jata stvorili jato puno falinki. Ja sam osobno napravio jato koje je davalo kvalitetne mlade u dosta velikom postotku, medjutim potpuno sam zanemario prilikom selekcije na sve one druge faktore koji su bitni – osim fenotipa, tako da sam se nakon 5 godina uzgoja našao u sljepoj ulici. Dok se ne stvori brojčano respektabilno jato bolje je prvo raditi na kvaliteti jata u uzgojnom smislu, a kad to postignemo više se posvetiti fenotipu, ili ako imamo mogučnosi raditi sa puno parova kako bi paralelno radili selekciju u oba smjera...

Zato je bitno ptice nabaviti iz kvalitetnih jata od vrhunskih uzgajivača koi provode strogu selekciju i parenje u krvnom srodstvu, i koji imaju rezultate dugi niz godina. Ne šarati po štandovima u Reggio ili gdje već, nego uzeti od istog uzgajivača koji ima dobro jato jednog mužjaka i više ženki. Jedan svjetski prvak ne znači odmah i kvalitetno jato. Medjutim 15 izloženih ptica i sve u rasponu od 89 do 90 bodova bez obzira na medalje , znače kvalitetno i ujednačeno jato.

I ako za parenje koje nije u krvnom srodstvu važi pravilo da dva šampiona ne daju šampionsko potomstvo – kod dobro selektiranog parenja u krvnom srotstvu važi pravilo da se od dva šampiona u velikom postotku mogu očekivati mladi slični roditeljskom paru – znači opet šampioni J

Uzgajivačima koji tek počinju sa ovim hobijem ipak se u prvih par godina ne preporučuje parenje u krvnom srodstvu, za primjenjivati ovu vrstu parenja treba jako dobro poznavati standard ptica koje se uzgajaju (kako bi se mogle uočiti i najmanje greške), i treba znati da se rezultati mogu očekivati tek nakon 3-4 godine – čišćenja...početnici neka ipak prvo steknu odredjena iskustva u uzgoju pa se kasnije uvijek mogu odlučiti za ovakav jedan pokušaj uzgoja.

Za sada toliko, Biti če na ovom blogu još govora o parenju u krvnom srodstvu...

Ko se odluči za ovakav vid selekcije ..neka mu je sa srečom, put je dug i pun zavoja, ali drugoga jednostavno nema !

kristalna figura za ljude sa visokim ciljevima...ovo su rijeci mogih vrsnih uzgajivaca...